Пратиоци

недеља, 1. новембар 2009.

Hobotnica u rerni!


-zamrznutu hobotnicu odlediti
-prokuvati vecu kolicinu vode, dodati celu odledjenu hobotnicu, kuvati je dok ne omeksa (oko 30 minuta)
-u vodu sada dodati so, nastaviti kuvanje jos 5-10 minuta
-skuvanu hobotnicu ocediti od vode, ocistiti od opne da ostane bela (delovi oko pipaka se teze ciste), iseci na parcice

-na maslinovom ulju proprziti 1 glavicu crvenog i 1 glavicu crnog luka secenog na rebarca
-dodati paradajz - pelat secen na polovinu (kolicina po ukusu) da se malo proprzi
-skloniti s vatre, dodati nekoliko cena tucanog belog luka i zecine (origano, ruzmarin), posoliti po ukusu

-dobro opran krompir ocistiti od kore iseci na parcice, pomesati s uprzenim lukom

-u zemljanu posudu staviti mesavinu krompira s lukom, zatim secenu kuvanu hobotnicu

-sve preliti mesavinom od 2 dl crnog vina i 0,5-1 dl domaceg vinskog sirceta

-posudu poklopljenu papirom za pecenje staviti u zagrejanu rernu na 200 C

-hobotnicu peci oko 45-50 minuta

-pecenu hobotnicu posuti seckanim persunom

-odmah posluziti

















***KULINARSKI RECNIK

**Plodovi mora -*hobotnica (L. oktopus vulgaris)

Stanovnik svih slanih voda rasprostranjen po celom svetu - od Sredozemnog mora do Atlantskog okeana, Japanskog mora tj. predela tropskih i subtropskih mora i okeana.
Nastanjen uglavnom u stenovitim i pecinskim predelima u plitkoj ali i u dubokoj vodi, cak i do 150 metara dubine, cija koncentracija slanosti vode mora nije manja od 30 %.
Omiljena je hrana delfina, kitova, foka, ajkula, moruna ali i coveka.
Nasla je primenu u kulturama i podnebljima mnogih naroda. U kulinarstvu nekih naroda, kao sto je Japan, hobotnicu jedu cak i zivu (tanko-tanko narezanu na parcice).
Izvor je mnogih minerala - kalijum, fosfor i selen a izuzetno je bogata i vitaminima B3 i B12 sto je razlog upotrebe u ljudskoj ishrani.
Uz detaljnu i pazljivu obradu, radi ublazavanja neprijatnog mirisa, odstranjivanja ostatka crnila-mastila, opne i sluzi, postaje ukusan specijalitet rasprostranjen i omiljen u mnogim kulinarijama.
U uzrastu od 4 meseca dostize tezinu do 1 kg a do pune zrelosti tezina hobotnice varira od 4,5 - 7 kg.  Najveci primerci mogu biti i do 10 kg, premda prirodno samo mali broj dozivi punu zrelost tj. samo 1-2 mlade hobotnice od dvestotine hiljada jedinki.

среда, 28. октобар 2009.

Hobotnica na salatu!



-iseckati sitno-sitno jedan crveni luk, jednu kiselu papriku iseckati na kockice, takodje i 1 svezu crvenu slatku papriku, 1 paradajz i to samo cvrsti deo paradajza, komad tvrdog sira, dodati jos 3-4 cena tucanog belog luka, malo soli i bibera, malo aromatizovanog sirceta bosiljka, sve promesati
-u ciniju s povrcem sada dodati 2 kasicice rena (pikantni pire od mariniranog rena), 1 kasicicu dizonskog senfa i malo Thomy majoneza, opet izmesati
-otvoriti 2 konzerve hobotnica u pikantnom maslinovom ulju, vece komade hobotnice iseci na kockice, dodati povrcu, promesati
-na kraju zaciniti svezom mirodjijom sitno iseckanom i izmrvljenim suvim origanom
-promesano poklopiti i ostaviti u frizider da odstoji 1 sat
-dobro ohladjenu i ukusnu salatu posluziti u skoljki s hlebom od semenki 



Ovako pripremljena salata se moze kombinovati s kuvanim crvenim pasuljem kao kompletan obrok uz hleb!
Takodje se moze upotrebiti druga kombinacija zacina (ruzmarin - lovorov list) a i marinada uz upotrebu belog vina i limunovog soka umesto sirceta.

Zamrznutu hobotnicu prvo odlediti, skuvati, iseckati, marinirati u vinu najmanje dva sata i upotrebiti za salatu.


понедељак, 26. октобар 2009.

Rusko pile!



Veri se dopao prilog o lavas-u a meni se npr. izuzetno dopao ovaj dopis :)

Ko nije video tada moze sada nanovo.. zahvaljujuci retrospektivi.. ima mnogo za citanje pa uzmite kokice hihihi.. ;) Inace piletina na ovaj nacin je stvarno vanrednog ukusa.. toliko sam je puta pravila da je jednostavno samo reci preporucujem od sveg srca.. dakle ovako je to bilo:


"Kviz:) "Bio je maher..


majloV - 3. februar 2006. u 06.58 (*.-.)

a voleo je dobro i da pojede„


Pitanje za vas:

Ko je zagonetna licnost?

Naravno i recept:


”MLADI PILICI S ROSTILJA NA RUSKI NACIN"


sastojci:

2 mlada pileta (od 800 do 1 kg)

grancica svezeg ruzmarina

5 supenih kasika kurvoazjea

so, biber
priprema:

Izaberite dva domaća sveza pileta tezine od 800-1 kg. Rasecite ih po duzini kroz belo meso i uz ledja. Odstranite kosti ledja i grudi, bataka i karabataka.

Meso posolite i pobiberite. Unutrasnjost ispunite grancicama svezeg ruzmarina i poprskajte kurvoazjeom.

Meso stavite između dve čiste daske, pritisnite necim teskim i ostavite na hladnom mestu.

Ovako pripremljeno meso ostavite da odstoji dva-tri sata.

Meso pecite na ovlas pouljenom rostilju i to prvo unutrasnji deo pileta, a zatim stranu s kozicom. Pecite na tihoj vatri 20 minuta.

Peceno pile isecite na komade i slozite na zagrejan tanjir. Uz piletinu služite marinirane bukovace i sampinjone, te sve ukrasiti.„


Dakle?;)

E ono što ne ulazi u kviz je moj mali ”deciji dodatak„:)))

Recept sam isprobala i odličan je.

Mesu sam lako odstranila kosti, a dasku sam stavila u veci pleh pa preko drugu dasku i onda teret.

Pekla sam na cugun tiganju (onaj metalni teski) ne na rostilju, na tihoj vatri s malo maslinovog ulja, kurvoazje-a nisam imala već neku drugu vrstu konjaka kao i suseni ruzmarin:)

Sve je ispalo jako ukusno sto je i najvaznije:)

Evo i fotki ”al' će se nagledate„:))



Pa da se igramo;)

Poz."


E sada sledi jako zanimljiva diskusija premda bih izdvojila samo delove iz knjige koji su i bili povod za ovaj kviz :)

"„Tito u gostima


SVECANA VECERA KOD STALJINA


Kada je Josip Broz 21.septembra 1944. SOVJETSKIM AVIONOM s Visa doputovao u Rumuniju, a potom u Moskvu, razlog posete bila je potreba da se utvrde uslovi pod kojima će Crvena armija ratovati na jugoslovenskoj teritoriji. Pregovori jugoslovenskog i sovjetskog rukovodstva poceli su nakon rucka u hotelu Luks. Josip Broz Tito i Josif Visarionovic Staljin poznavali su se još pre Drugog svetskog rata, a međusobno su se oslovljavali sa ”druže Staljine„ i ”Valtere„, sto je bilo Titovo konspirativno ime u Komunistickoj internacionali.

Prijateljska atmosfera između dva lidera ubrzo je narusena Staljinovim zahtevima, od kojih je najvazniji bio da partizani budu pod sovjetskom komandom, te predlozima Titu da saradjuje sa ljudima koji nisu bili komunisti, a koje je Tito nazivao izdajicama i nitkovima. Pregovori su bili vrlo mucni i tek delimicno uspesni.

Vecerali su u Staljinovoj daci. Navodno je tu Staljin Tita toliko napio vinom i votkom da je gostu pozlilo. Sutradan ujutro Tito je odleteo u Vrsac u Banatu. Stigao je na vreme da vidi kako ruske snage ”poput plime prelaze rumunsku granicu„ i spajaju se s partizanima.”



A na meniju:


- * -


VECERA


Crveni ruski kavijar

Marinirana jesetra i moruna

Nakiseli mladi krastavci

Gruzijski vinski gulas s knedlama

Mladi pilici s rostilja na ruski način

Marinirane pecurke

Ustipci

Borovnice


Pica

votka, gruzijska vina


- * -

Uz svako jelo predlog odgovarajuceg pica by Rene Bakalovic:

Pored dobro ohladene votke uz kavijar, uz rusku piletinu ide dobra domaća kraljevina”

Deo iz knjige „Titov kuvar” autor Anja Drulovic uz napomenu:

„Ova knjiga je napravljena po ideji i uz pomoć Marka Dragicevica”

I jos ovo:




"Evo nekih delova vrlo su zanimljivi.. bar meni;)


Inače knjiga je po segmentima:

Tito u gostima, Sa zvezdama, Od Vardara do Triglava, Gosti kod Tita.

Svaki recept sacinjava kratka istorija-prica o dogadjaju kad, gde i zašto se sve odigralo uz jelovnik.

Svi recepti su nanovo obradjeni i provereni pa uz originalne fotografije tog vremena i fotografije datih jela.



„.. Knjiga je napravljena na osnovu originalne i sluzbene dokumentacije sa svecanih ruckova i vecera.

Dokumentaciju i jelovnike usputio je gospodin Branko Trbovic, po zanimanju hemicar, koji je svoj radni vek proveo uz Tita ispitujuci ispravnost hrane.

Vecina fotografija objavljenih u ovoj knjizi nikada ranije nije bila dostupna javnosti. Mnoge knjige napisane o Titu bave se iskljucivo njegovom biografijom, politickim delovanjem i istorijom.

Ova knjiga makar jednim delom otkriva šta se dogadjalo iza sluzbenih fotografija koje smo imali prilike da vidimo u novinama i na televiziji.

Zavirujuci u kuhinju, uspeli smo da otkrijemo jedan delic tajne zivotnog stila Josipa Broza Tita i njegovih gostiju koji su u to vreme vladali svetom.



SVEDOK IZ KUHINJE

CEO SVOJ RADNI VEK PROVEO SAM RADECI ZA DRUGA TITA

Pratio sam ga na svim putovanjima. Moj posao je bio da obezbedim da njegova hrana bude ispravna i da sprečim slučajna ili, u slučaju sabotaze, namerna trovanja hranom. Bio sam tihi svedok na vecerama, ruckovima i svuda gde se sluzila hrana.

Radni vek sam proveo u kuhinjama, laboratorijama i na putovanjima. Bio sam zaposlen kao hemicar u laboratoriji za posebne namene, na Odeljenju za hemiju i toksikologiju. Laboratorija u krugu Belog dvora radila je iskljucivo za predsrednika Tita, visoke jugoslovenske rukovodioce i strane državnike.

Nijedan obraok nije pripremljen bez nadzora lekara ili laboranata.

Laboratoriju su osnovali Rusi odmah posle rata 1945. i njihovi strucnjaci su obucavali naše osoblje.

U istoj zgradi bili su skladista i frizideri u koje su, nakon detaljnih pregleda, odlagani najkvalitetnija hrana i pica iz Jugoslavije i celog sveta.

U odeljenju za početne preglede, strucnjak za higijenu, pregledavsi svaku namirnicu, primao je samo one koje su ispunjavale sve uslove za kvalitetnu ishranu. Pošto bih uzeo uzorke, određivao je vrstu analoize. Sviuzorci su upucivani na hemijsko-toksikolosku analizu i bioeksperiment.

Posle analiza, nacelnik svakog odeljenja davao je mišljenje o valjanosti ispitanog artikla i odlucivao koje namirnice odgovaraju zahtevima, odnosno ocenjivao ispravnost svake namirnice i odobravao njenu upotrebu i smestaj u frizidere i skladista.

Zaposleni u laboratoriji ispitivali su svaku namirnicu pre oznacavanja.

Kuvari i konobari u rezidenciji smeli su da prime namirnice sa oznakom ”A-U„ sto je znacilo ”analizirano - upotrebljivo„.

Sve rezidencije imale su male, prirucne laboratorije u kojima su analizirana gotova jela. Naravno, tu je reč o brzim analizama.”

Meni je zanimljivo ovo o TiTi:)

„... Dobri ruckovi i vecere uvek su dramske inscenacije u kojima su dva lika kljucna - kuvar kao reditelj i Tito kao glavni glumac.


Tito je mogao biti tako fascinantan za stolom pre svega zato što je uzivao u jelu i picu, sto mu se predavao strasno, često neumereno, sto mu je gastronomsko uzivanje bilo vaznije od brige za lično zdravlje.

To uzivanje nije morao glumiti, ono je neposredno odavalo intenzivnu zivotnu radost kojom je plenio drustvo oko sebe u takvim prilikama.

Tito je jednako uzivao u jednostavnoj seljackoj zagorskoj hrani, zgancima, siru i pavlaci, struklama, bunceku, kobasicama i krvavicama, i nosio se sa mondenim kulinarskim ludorijama.

Međutim, njegova ljubav prema dobroj domaćoj kuhinji svakako je bila temelj njegovog uzivanja za stolom.

...

Ako mu se nešto bas nije dopalo, nezeljenu hranu bi odbio sa stilom: specijaliteti sa vrapcima, posluženi u Kini, nisu mu bili bas po volji pa je izjavio da ne može da jede vrapce jer su oni proleteri pticijeg roda.” (genije:)) "


Vecna atrakcija nasuprot svemu!
 Poz. :))







субота, 24. октобар 2009.

LAVAS - ЛАВАШ s tikvom!




LAVAS - ЛАВАШ

je inace jermenski hleb u vidu tanke lepinje pravljen od psenicnog brasna, premda se za izradu ove vrste hleba koriste i razne vrste brasna drugih sorti zitarica.
Najkarakteristicnije je što se za pripremu lavas-a koristi, ne samo brasno, nego i raznovrsno brasno razlicitih tipa mlevenja a dodaje se i krompirov ili kukuruzni skrob.

Lavas je rasprostranjen sirom Kavkaza a takođe je deo kulinarske tradicije Turske i Indije.


 
Priprema lavas-a je prosta jer se za izradu koristi samo brasno i voda.

Karakteristican način pecenja ovog hleba, i to po tradicionalnom obicaju, je u peci koja se zove
tandir - tonir (na jermenskom).





Vruc lavas je mekan dok ohladjen biva krti i lomljiv.
Najslicniji je meksickoj tortilji ali je veci i pravougaonog oblika.
















Lepinja-kora lavas-a može biti i razlicite debljine (gruzijski lavas je najdeblji).




Kod mnogih kavkaskih naroda ima vrlo karakteristicnu primenu jer sluzi kao
"prostirka" - stolnjak,
"tanjir" - iz koga se jede i
"pribor" - iskidan komad lavasa kao kasika s kojom se jede.


Takođe karakteistican način upotrebe lavas-a je da se u njega sve uvija - zavija u rolnu.

Dakle ritual jedenja bi nekako ovako proticao.. da docaram:

-na prostrti lavas se stavlja hrana
-komad s kraja se kida
-njime se zahvata hrana i jede

ili se

-hrana, na komadu lavasa, uvija (kao palacinka) i jede
 
Takođe veliku sličnost ima s našim seljackim debelim korama koje se peku na ravnim plocama sporeta lozenim na drva.

Dok u Rusiji nije bilo u ponudi nekih drugih vrsta kora, meni je lavas, kao i tanke kriske crnog hleba, sluzio kao zamena za kore pa je tako nastala i ova pita od bundeve!





-ociscena od kore tikva se izrendise na krupno rende i uz maslinovo ulje proprzi da ispari sva tecnost koju tikva ispusti


-u uprzenu tikvu se doda mrvljeni sir i jaje (kolicina sira po zelji)

-premazani nadevom od tikve lavas se uvije u rolnu

-svaka rolna se naknadno spolja premaze kiselom pavlakom

-na lavas kore isecene na rezanca ubrlja se jos malo pavlake, staviti preko rolni i sve poprska uljem

-ispecena lavas pita se poprska s malo belog vina  a onda uz slast jede ;)

Uzivanje!


p.s. Lavas rolne i na drugaciji nacin tj. kao obrok:


четвртак, 22. октобар 2009.

Pita s tikvom!

Tikva je u nekim vodecim kulinarskim silama, poput Meksika na primer, uz kukuruz i pasulj, osnova njihove celokupnje ishrane. Za njih je tikva, kukuruz i pasulj "sveto kulinarsko trojstvo" i uglavnom za izradu mnogih jela ili kao dodatak koriste jednu od ove tri namirnice.
Kukuruz zasadjen na polju od zemlje uzima dosta minerala pa se zato uz njega obavezno sadi pasulj koji zemlji vraca cink a  uz sve to se zasadi i tikva koja zemljistu obezbedjuje vlagu tako da to "trojstvo" uvek ide zajedno :)
Kod nas se uglavnom koristila za ishranu stoke pa je tako i nepravedno zapostavljana u ljudskoj ishrani ali vremena, a i navike, se srecom menjaju.

Pre neki dan me jedan lik toliko inspirisao da sam morala da se dohvatim "ludaje" :))

Pravila sam dve varijante slatku, porcione "ruzice" iz mafin pleha, i slanu kao "burek" varijantu! Obe su bile vanredno ukusne.

Slatka varijanta:


-od 3 kasike neslanog sira, 3 belanca i 3 kasike secera s kesicom vanilin secerom sam umutila fil u blenderu
-polovinu fila sam pomesala s rendanom tikvom (500 gr), dodala 3 kasike smedjeg secera, 1 kasicicu cimeta i 3 kasike kikiriki ulja
-u puterom podmazan pleh sam redjala ruzice uz dodavanje po 1-2 kasike fila i preko slozenih jos po malo
-peklo se u zagrejanoj rerni na 200 C 25 minuta pokriveno papirom za pecenje
-prohladjene ruzice s tikvom posula s jos cimeta i obilato prah secerom 





Slana varijanta "Pita s bundevom", koju jako volim a znam da je retko ko pravi, je bila u obliku "bureka":



-3 zumanca, slani sir izmrvljen viljuskom, rendana bundeva, biber, so, ulje
-kisela pavlaka pomesana s malo mrvljenog sira


-prekriveno jednom korom, pofajtano uljem




-ispecena pita, preokrenuta i secena kao "burek"


"cetvrt za poneti molim" :))


Jedan od najjednostavnijih nacina spremanja, a uz to potpuno dostojan paznje, je pecena tikva u rerni.
To je poslastica kojom smo se sladili, kao maleni, kod bake na selu. Taj ugodjaj je neponovljiv jer nazalost bake vise nema ali ga se vrlo rado secam!

понедељак, 19. октобар 2009.

Dva coko griz deserta!



Odrednica recepata u stilu "brzo, jednostavno a ukusno" zvuci primamljivo ali smatram da i najjednostavniji recept iziskuje neki ulozeni trud.
Ako bi postovali onu starinsku izreku "brzo i kuso" mislim da bi i ovaj moderan stil zivota dobio pravu rangiranu vrednost!
Pripremanje hrane bi trebalo sprovoditi s ljubavlju i voljom a bez ikakvih ogranicenja.. pogotovu vremenskih.



Puno puta sam cula za recepte "pripremljeni za 20 minuta".
E sada to su recepti tj. vremensko dozvoljeno cekanje u restoranu da vam se naruceno jelo posluzi a da je u mnogome pogresno shvaceno pa je tako i izrasla neka kvazi "brza kuhinja" a ujedno nije uzeto u obzir mnogo faktora.
Elem da ne sirim nesto se i moze smuckati za dvadeset minuta ali od toga ne bi trebalo praviti pompu, naprotiv, jer za pripremu vecine jela potrebno je malo vise.

Da se vratim na ovaj dozivljaj cuvene kulinarske skole "Le Cordon Bleu" i ovom sladjanom
"dva u jednom" u kome sva cula uzivaju!



sastojci za oba deserta


kasa od griza za oba deserta















od jednog dela griz kase desert "coko griz loptice"
























drugi deo griz kase "coko mascarpone kasa"






Uzivajte i Vi ;)

недеља, 18. октобар 2009.

Pogacice s cvarcima!




Kazu kao da je to, kad se kod kuce nesto mesi, gubljenje vremena jer samo "otrcis do pekare i kupis za sica lovu".. ali zar bi onda bilo sta i postojalo da se kupi kad ne bi bilo onih koji nesto znaju da naprave :))

*Pogacice s cvarcima* kad god ih jedem posle me, a kupljene su u pekari, ubije gorusica, dok ove koje sama spremim su potpuno druga prica. Jedino mi moze biti zao sto nemam uvek toliko vremena da ih cesce pravim a ne naprotiv da zalim za izgubljenim vremenom!

Ovo "doba aditiva" ce nas vratiti u stara dobra vremena kada se znalo sta je kvalitet!
Nece mi biti tesko, niti cu zaliti za ulozen trud i vreme jer sam pristalica lepog.. pekare prepustam, za sica lovu, bez zadrske :))


Dakle pogacice iz kucne radionice za uzivanje:

-od 500 gr brasna, kesice suvog kvasca, 2 zumanca, so, 60 gr putera (2-3 kasike maslinovog ulja)
mesavine mleko-voda (po potrebi) umesiti mekano testo, prekriveno pak folijom i cistom kuhinjskom krpom ostaviti da udvostruci volumen

-u 300 gr samlevenih cvaraka dodati 100 gr brasna, bibera i soli po ukusu

-jos malo putera razmeksanog na sobnoj temperaturi pride




-naraslo testo (1) premesiti dodavanjem brasna da se dobije testo koje se ne lepi za ruke (2), rastanjiti na 1 cm debljine i premazati puterom (3), testo sada sloziti preklapajuci kao za lisnato testo (levu trećinu testa do sredine, desnu preko toga, gornju do sredine i donju preko toga) prekriti pak folijom i cistom kuhinjskom krpom ostaviti da odstoji 10-15 minuta (4)
-nanovo testo razvaljati vodeci racuna da se ne rascepa, sada testo premazati 1/3 pripremljenih cvaraka (5),
ceo postupak preklapanja i rastanjivanja testa ponoviti još tri puta (6,7,8)
-poslednji put testo premazati samo puterom, preklopiti, rastanjiti na debljinu 1,5 cm, casom vaditi
pogacice (9)
-redjati pogacice na resetku sporeta prethodno prekrivenu papirom za pecenje, povrsinu svake pogacice zarezati ostrim nozem kao mrezu (ili makazama po povrsini zaseci nekoliko puta), premazati umucenim zumancetom s malo mleka (10)
-pogacice peci u prethodno zagrejanoj rerni na 200 C oko 20-25 minuta




















Ove pogacice sam pravila s cvarcima koje sam dobila na poklon, a stigli su iz Vojvodine, pa sam zelela da ih i pretocim u ovaj sladjani testasti delikates za pamcenje (; mig.. mig.. ;)

Posto u zemlji u kojoj zivim cvarci ne mogu da se kupe moja uspesna varijanta zamene za cvarke je mesavina:

-na masini za meso mlevena sunka
-umesto brasna, koje dodajem u mlevene cvarke, sada u mlevenu sunku dodajem mleveni suncokret
-jos radi mirisa u smesu dodam glavicu jako sitno seckanog crnog luka isprzenog na maslinovom ulju

Ovo su dakako "sunka pogacice" ali ukus mlevenih semenki suncokreta sunki pridodaju poseban smek koji jako podseca na cvarke :)

Jednom sam se odvazila pa sam cak i cvarke pravila ali mislim da je za prevashodne cvarke potrebno da se odjednom pravi velika kolicina uz sve pratece radnje tipa ogroman kazan i dobra vatra,  atmosferi koja vlada u dvoristu pored kazana da i ne pricam o degustaciji uz vrucu rakiju i svez hleb, premda se i ovi cvarci iz "kuhinje razmazene kuvarice" mogu dostojno oceniti ;)

"I pipi i gudi" :))