Пратиоци

среда, 28. октобар 2009.

Hobotnica na salatu!



-iseckati sitno-sitno jedan crveni luk, jednu kiselu papriku iseckati na kockice, takodje i 1 svezu crvenu slatku papriku, 1 paradajz i to samo cvrsti deo paradajza, komad tvrdog sira, dodati jos 3-4 cena tucanog belog luka, malo soli i bibera, malo aromatizovanog sirceta bosiljka, sve promesati
-u ciniju s povrcem sada dodati 2 kasicice rena (pikantni pire od mariniranog rena), 1 kasicicu dizonskog senfa i malo Thomy majoneza, opet izmesati
-otvoriti 2 konzerve hobotnica u pikantnom maslinovom ulju, vece komade hobotnice iseci na kockice, dodati povrcu, promesati
-na kraju zaciniti svezom mirodjijom sitno iseckanom i izmrvljenim suvim origanom
-promesano poklopiti i ostaviti u frizider da odstoji 1 sat
-dobro ohladjenu i ukusnu salatu posluziti u skoljki s hlebom od semenki 



Ovako pripremljena salata se moze kombinovati s kuvanim crvenim pasuljem kao kompletan obrok uz hleb!
Takodje se moze upotrebiti druga kombinacija zacina (ruzmarin - lovorov list) a i marinada uz upotrebu belog vina i limunovog soka umesto sirceta.

Zamrznutu hobotnicu prvo odlediti, skuvati, iseckati, marinirati u vinu najmanje dva sata i upotrebiti za salatu.


понедељак, 26. октобар 2009.

Rusko pile!



Veri se dopao prilog o lavas-u a meni se npr. izuzetno dopao ovaj dopis :)

Ko nije video tada moze sada nanovo.. zahvaljujuci retrospektivi.. ima mnogo za citanje pa uzmite kokice hihihi.. ;) Inace piletina na ovaj nacin je stvarno vanrednog ukusa.. toliko sam je puta pravila da je jednostavno samo reci preporucujem od sveg srca.. dakle ovako je to bilo:


"Kviz:) "Bio je maher..


majloV - 3. februar 2006. u 06.58 (*.-.)

a voleo je dobro i da pojede„


Pitanje za vas:

Ko je zagonetna licnost?

Naravno i recept:


”MLADI PILICI S ROSTILJA NA RUSKI NACIN"


sastojci:

2 mlada pileta (od 800 do 1 kg)

grancica svezeg ruzmarina

5 supenih kasika kurvoazjea

so, biber
priprema:

Izaberite dva domaća sveza pileta tezine od 800-1 kg. Rasecite ih po duzini kroz belo meso i uz ledja. Odstranite kosti ledja i grudi, bataka i karabataka.

Meso posolite i pobiberite. Unutrasnjost ispunite grancicama svezeg ruzmarina i poprskajte kurvoazjeom.

Meso stavite između dve čiste daske, pritisnite necim teskim i ostavite na hladnom mestu.

Ovako pripremljeno meso ostavite da odstoji dva-tri sata.

Meso pecite na ovlas pouljenom rostilju i to prvo unutrasnji deo pileta, a zatim stranu s kozicom. Pecite na tihoj vatri 20 minuta.

Peceno pile isecite na komade i slozite na zagrejan tanjir. Uz piletinu služite marinirane bukovace i sampinjone, te sve ukrasiti.„


Dakle?;)

E ono što ne ulazi u kviz je moj mali ”deciji dodatak„:)))

Recept sam isprobala i odličan je.

Mesu sam lako odstranila kosti, a dasku sam stavila u veci pleh pa preko drugu dasku i onda teret.

Pekla sam na cugun tiganju (onaj metalni teski) ne na rostilju, na tihoj vatri s malo maslinovog ulja, kurvoazje-a nisam imala već neku drugu vrstu konjaka kao i suseni ruzmarin:)

Sve je ispalo jako ukusno sto je i najvaznije:)

Evo i fotki ”al' će se nagledate„:))



Pa da se igramo;)

Poz."


E sada sledi jako zanimljiva diskusija premda bih izdvojila samo delove iz knjige koji su i bili povod za ovaj kviz :)

"„Tito u gostima


SVECANA VECERA KOD STALJINA


Kada je Josip Broz 21.septembra 1944. SOVJETSKIM AVIONOM s Visa doputovao u Rumuniju, a potom u Moskvu, razlog posete bila je potreba da se utvrde uslovi pod kojima će Crvena armija ratovati na jugoslovenskoj teritoriji. Pregovori jugoslovenskog i sovjetskog rukovodstva poceli su nakon rucka u hotelu Luks. Josip Broz Tito i Josif Visarionovic Staljin poznavali su se još pre Drugog svetskog rata, a međusobno su se oslovljavali sa ”druže Staljine„ i ”Valtere„, sto je bilo Titovo konspirativno ime u Komunistickoj internacionali.

Prijateljska atmosfera između dva lidera ubrzo je narusena Staljinovim zahtevima, od kojih je najvazniji bio da partizani budu pod sovjetskom komandom, te predlozima Titu da saradjuje sa ljudima koji nisu bili komunisti, a koje je Tito nazivao izdajicama i nitkovima. Pregovori su bili vrlo mucni i tek delimicno uspesni.

Vecerali su u Staljinovoj daci. Navodno je tu Staljin Tita toliko napio vinom i votkom da je gostu pozlilo. Sutradan ujutro Tito je odleteo u Vrsac u Banatu. Stigao je na vreme da vidi kako ruske snage ”poput plime prelaze rumunsku granicu„ i spajaju se s partizanima.”



A na meniju:


- * -


VECERA


Crveni ruski kavijar

Marinirana jesetra i moruna

Nakiseli mladi krastavci

Gruzijski vinski gulas s knedlama

Mladi pilici s rostilja na ruski način

Marinirane pecurke

Ustipci

Borovnice


Pica

votka, gruzijska vina


- * -

Uz svako jelo predlog odgovarajuceg pica by Rene Bakalovic:

Pored dobro ohladene votke uz kavijar, uz rusku piletinu ide dobra domaća kraljevina”

Deo iz knjige „Titov kuvar” autor Anja Drulovic uz napomenu:

„Ova knjiga je napravljena po ideji i uz pomoć Marka Dragicevica”

I jos ovo:




"Evo nekih delova vrlo su zanimljivi.. bar meni;)


Inače knjiga je po segmentima:

Tito u gostima, Sa zvezdama, Od Vardara do Triglava, Gosti kod Tita.

Svaki recept sacinjava kratka istorija-prica o dogadjaju kad, gde i zašto se sve odigralo uz jelovnik.

Svi recepti su nanovo obradjeni i provereni pa uz originalne fotografije tog vremena i fotografije datih jela.



„.. Knjiga je napravljena na osnovu originalne i sluzbene dokumentacije sa svecanih ruckova i vecera.

Dokumentaciju i jelovnike usputio je gospodin Branko Trbovic, po zanimanju hemicar, koji je svoj radni vek proveo uz Tita ispitujuci ispravnost hrane.

Vecina fotografija objavljenih u ovoj knjizi nikada ranije nije bila dostupna javnosti. Mnoge knjige napisane o Titu bave se iskljucivo njegovom biografijom, politickim delovanjem i istorijom.

Ova knjiga makar jednim delom otkriva šta se dogadjalo iza sluzbenih fotografija koje smo imali prilike da vidimo u novinama i na televiziji.

Zavirujuci u kuhinju, uspeli smo da otkrijemo jedan delic tajne zivotnog stila Josipa Broza Tita i njegovih gostiju koji su u to vreme vladali svetom.



SVEDOK IZ KUHINJE

CEO SVOJ RADNI VEK PROVEO SAM RADECI ZA DRUGA TITA

Pratio sam ga na svim putovanjima. Moj posao je bio da obezbedim da njegova hrana bude ispravna i da sprečim slučajna ili, u slučaju sabotaze, namerna trovanja hranom. Bio sam tihi svedok na vecerama, ruckovima i svuda gde se sluzila hrana.

Radni vek sam proveo u kuhinjama, laboratorijama i na putovanjima. Bio sam zaposlen kao hemicar u laboratoriji za posebne namene, na Odeljenju za hemiju i toksikologiju. Laboratorija u krugu Belog dvora radila je iskljucivo za predsrednika Tita, visoke jugoslovenske rukovodioce i strane državnike.

Nijedan obraok nije pripremljen bez nadzora lekara ili laboranata.

Laboratoriju su osnovali Rusi odmah posle rata 1945. i njihovi strucnjaci su obucavali naše osoblje.

U istoj zgradi bili su skladista i frizideri u koje su, nakon detaljnih pregleda, odlagani najkvalitetnija hrana i pica iz Jugoslavije i celog sveta.

U odeljenju za početne preglede, strucnjak za higijenu, pregledavsi svaku namirnicu, primao je samo one koje su ispunjavale sve uslove za kvalitetnu ishranu. Pošto bih uzeo uzorke, određivao je vrstu analoize. Sviuzorci su upucivani na hemijsko-toksikolosku analizu i bioeksperiment.

Posle analiza, nacelnik svakog odeljenja davao je mišljenje o valjanosti ispitanog artikla i odlucivao koje namirnice odgovaraju zahtevima, odnosno ocenjivao ispravnost svake namirnice i odobravao njenu upotrebu i smestaj u frizidere i skladista.

Zaposleni u laboratoriji ispitivali su svaku namirnicu pre oznacavanja.

Kuvari i konobari u rezidenciji smeli su da prime namirnice sa oznakom ”A-U„ sto je znacilo ”analizirano - upotrebljivo„.

Sve rezidencije imale su male, prirucne laboratorije u kojima su analizirana gotova jela. Naravno, tu je reč o brzim analizama.”

Meni je zanimljivo ovo o TiTi:)

„... Dobri ruckovi i vecere uvek su dramske inscenacije u kojima su dva lika kljucna - kuvar kao reditelj i Tito kao glavni glumac.


Tito je mogao biti tako fascinantan za stolom pre svega zato što je uzivao u jelu i picu, sto mu se predavao strasno, često neumereno, sto mu je gastronomsko uzivanje bilo vaznije od brige za lično zdravlje.

To uzivanje nije morao glumiti, ono je neposredno odavalo intenzivnu zivotnu radost kojom je plenio drustvo oko sebe u takvim prilikama.

Tito je jednako uzivao u jednostavnoj seljackoj zagorskoj hrani, zgancima, siru i pavlaci, struklama, bunceku, kobasicama i krvavicama, i nosio se sa mondenim kulinarskim ludorijama.

Međutim, njegova ljubav prema dobroj domaćoj kuhinji svakako je bila temelj njegovog uzivanja za stolom.

...

Ako mu se nešto bas nije dopalo, nezeljenu hranu bi odbio sa stilom: specijaliteti sa vrapcima, posluženi u Kini, nisu mu bili bas po volji pa je izjavio da ne može da jede vrapce jer su oni proleteri pticijeg roda.” (genije:)) "


Vecna atrakcija nasuprot svemu!
 Poz. :))







субота, 24. октобар 2009.

LAVAS - ЛАВАШ s tikvom!




LAVAS - ЛАВАШ

je inace jermenski hleb u vidu tanke lepinje pravljen od psenicnog brasna, premda se za izradu ove vrste hleba koriste i razne vrste brasna drugih sorti zitarica.
Najkarakteristicnije je što se za pripremu lavas-a koristi, ne samo brasno, nego i raznovrsno brasno razlicitih tipa mlevenja a dodaje se i krompirov ili kukuruzni skrob.

Lavas je rasprostranjen sirom Kavkaza a takođe je deo kulinarske tradicije Turske i Indije.


 
Priprema lavas-a je prosta jer se za izradu koristi samo brasno i voda.

Karakteristican način pecenja ovog hleba, i to po tradicionalnom obicaju, je u peci koja se zove
tandir - tonir (na jermenskom).





Vruc lavas je mekan dok ohladjen biva krti i lomljiv.
Najslicniji je meksickoj tortilji ali je veci i pravougaonog oblika.
















Lepinja-kora lavas-a može biti i razlicite debljine (gruzijski lavas je najdeblji).




Kod mnogih kavkaskih naroda ima vrlo karakteristicnu primenu jer sluzi kao
"prostirka" - stolnjak,
"tanjir" - iz koga se jede i
"pribor" - iskidan komad lavasa kao kasika s kojom se jede.


Takođe karakteistican način upotrebe lavas-a je da se u njega sve uvija - zavija u rolnu.

Dakle ritual jedenja bi nekako ovako proticao.. da docaram:

-na prostrti lavas se stavlja hrana
-komad s kraja se kida
-njime se zahvata hrana i jede

ili se

-hrana, na komadu lavasa, uvija (kao palacinka) i jede
 
Takođe veliku sličnost ima s našim seljackim debelim korama koje se peku na ravnim plocama sporeta lozenim na drva.

Dok u Rusiji nije bilo u ponudi nekih drugih vrsta kora, meni je lavas, kao i tanke kriske crnog hleba, sluzio kao zamena za kore pa je tako nastala i ova pita od bundeve!





-ociscena od kore tikva se izrendise na krupno rende i uz maslinovo ulje proprzi da ispari sva tecnost koju tikva ispusti


-u uprzenu tikvu se doda mrvljeni sir i jaje (kolicina sira po zelji)

-premazani nadevom od tikve lavas se uvije u rolnu

-svaka rolna se naknadno spolja premaze kiselom pavlakom

-na lavas kore isecene na rezanca ubrlja se jos malo pavlake, staviti preko rolni i sve poprska uljem

-ispecena lavas pita se poprska s malo belog vina  a onda uz slast jede ;)

Uzivanje!


p.s. Lavas rolne i na drugaciji nacin tj. kao obrok:


четвртак, 22. октобар 2009.

Pita s tikvom!

Tikva je u nekim vodecim kulinarskim silama, poput Meksika na primer, uz kukuruz i pasulj, osnova njihove celokupnje ishrane. Za njih je tikva, kukuruz i pasulj "sveto kulinarsko trojstvo" i uglavnom za izradu mnogih jela ili kao dodatak koriste jednu od ove tri namirnice.
Kukuruz zasadjen na polju od zemlje uzima dosta minerala pa se zato uz njega obavezno sadi pasulj koji zemlji vraca cink a  uz sve to se zasadi i tikva koja zemljistu obezbedjuje vlagu tako da to "trojstvo" uvek ide zajedno :)
Kod nas se uglavnom koristila za ishranu stoke pa je tako i nepravedno zapostavljana u ljudskoj ishrani ali vremena, a i navike, se srecom menjaju.

Pre neki dan me jedan lik toliko inspirisao da sam morala da se dohvatim "ludaje" :))

Pravila sam dve varijante slatku, porcione "ruzice" iz mafin pleha, i slanu kao "burek" varijantu! Obe su bile vanredno ukusne.

Slatka varijanta:


-od 3 kasike neslanog sira, 3 belanca i 3 kasike secera s kesicom vanilin secerom sam umutila fil u blenderu
-polovinu fila sam pomesala s rendanom tikvom (500 gr), dodala 3 kasike smedjeg secera, 1 kasicicu cimeta i 3 kasike kikiriki ulja
-u puterom podmazan pleh sam redjala ruzice uz dodavanje po 1-2 kasike fila i preko slozenih jos po malo
-peklo se u zagrejanoj rerni na 200 C 25 minuta pokriveno papirom za pecenje
-prohladjene ruzice s tikvom posula s jos cimeta i obilato prah secerom 





Slana varijanta "Pita s bundevom", koju jako volim a znam da je retko ko pravi, je bila u obliku "bureka":



-3 zumanca, slani sir izmrvljen viljuskom, rendana bundeva, biber, so, ulje
-kisela pavlaka pomesana s malo mrvljenog sira


-prekriveno jednom korom, pofajtano uljem




-ispecena pita, preokrenuta i secena kao "burek"


"cetvrt za poneti molim" :))


Jedan od najjednostavnijih nacina spremanja, a uz to potpuno dostojan paznje, je pecena tikva u rerni.
To je poslastica kojom smo se sladili, kao maleni, kod bake na selu. Taj ugodjaj je neponovljiv jer nazalost bake vise nema ali ga se vrlo rado secam!

понедељак, 19. октобар 2009.

Dva coko griz deserta!



Odrednica recepata u stilu "brzo, jednostavno a ukusno" zvuci primamljivo ali smatram da i najjednostavniji recept iziskuje neki ulozeni trud.
Ako bi postovali onu starinsku izreku "brzo i kuso" mislim da bi i ovaj moderan stil zivota dobio pravu rangiranu vrednost!
Pripremanje hrane bi trebalo sprovoditi s ljubavlju i voljom a bez ikakvih ogranicenja.. pogotovu vremenskih.



Puno puta sam cula za recepte "pripremljeni za 20 minuta".
E sada to su recepti tj. vremensko dozvoljeno cekanje u restoranu da vam se naruceno jelo posluzi a da je u mnogome pogresno shvaceno pa je tako i izrasla neka kvazi "brza kuhinja" a ujedno nije uzeto u obzir mnogo faktora.
Elem da ne sirim nesto se i moze smuckati za dvadeset minuta ali od toga ne bi trebalo praviti pompu, naprotiv, jer za pripremu vecine jela potrebno je malo vise.

Da se vratim na ovaj dozivljaj cuvene kulinarske skole "Le Cordon Bleu" i ovom sladjanom
"dva u jednom" u kome sva cula uzivaju!



sastojci za oba deserta


kasa od griza za oba deserta















od jednog dela griz kase desert "coko griz loptice"
























drugi deo griz kase "coko mascarpone kasa"






Uzivajte i Vi ;)

недеља, 18. октобар 2009.

Pogacice s cvarcima!




Kazu kao da je to, kad se kod kuce nesto mesi, gubljenje vremena jer samo "otrcis do pekare i kupis za sica lovu".. ali zar bi onda bilo sta i postojalo da se kupi kad ne bi bilo onih koji nesto znaju da naprave :))

*Pogacice s cvarcima* kad god ih jedem posle me, a kupljene su u pekari, ubije gorusica, dok ove koje sama spremim su potpuno druga prica. Jedino mi moze biti zao sto nemam uvek toliko vremena da ih cesce pravim a ne naprotiv da zalim za izgubljenim vremenom!

Ovo "doba aditiva" ce nas vratiti u stara dobra vremena kada se znalo sta je kvalitet!
Nece mi biti tesko, niti cu zaliti za ulozen trud i vreme jer sam pristalica lepog.. pekare prepustam, za sica lovu, bez zadrske :))


Dakle pogacice iz kucne radionice za uzivanje:

-od 500 gr brasna, kesice suvog kvasca, 2 zumanca, so, 60 gr putera (2-3 kasike maslinovog ulja)
mesavine mleko-voda (po potrebi) umesiti mekano testo, prekriveno pak folijom i cistom kuhinjskom krpom ostaviti da udvostruci volumen

-u 300 gr samlevenih cvaraka dodati 100 gr brasna, bibera i soli po ukusu

-jos malo putera razmeksanog na sobnoj temperaturi pride




-naraslo testo (1) premesiti dodavanjem brasna da se dobije testo koje se ne lepi za ruke (2), rastanjiti na 1 cm debljine i premazati puterom (3), testo sada sloziti preklapajuci kao za lisnato testo (levu trećinu testa do sredine, desnu preko toga, gornju do sredine i donju preko toga) prekriti pak folijom i cistom kuhinjskom krpom ostaviti da odstoji 10-15 minuta (4)
-nanovo testo razvaljati vodeci racuna da se ne rascepa, sada testo premazati 1/3 pripremljenih cvaraka (5),
ceo postupak preklapanja i rastanjivanja testa ponoviti još tri puta (6,7,8)
-poslednji put testo premazati samo puterom, preklopiti, rastanjiti na debljinu 1,5 cm, casom vaditi
pogacice (9)
-redjati pogacice na resetku sporeta prethodno prekrivenu papirom za pecenje, povrsinu svake pogacice zarezati ostrim nozem kao mrezu (ili makazama po povrsini zaseci nekoliko puta), premazati umucenim zumancetom s malo mleka (10)
-pogacice peci u prethodno zagrejanoj rerni na 200 C oko 20-25 minuta




















Ove pogacice sam pravila s cvarcima koje sam dobila na poklon, a stigli su iz Vojvodine, pa sam zelela da ih i pretocim u ovaj sladjani testasti delikates za pamcenje (; mig.. mig.. ;)

Posto u zemlji u kojoj zivim cvarci ne mogu da se kupe moja uspesna varijanta zamene za cvarke je mesavina:

-na masini za meso mlevena sunka
-umesto brasna, koje dodajem u mlevene cvarke, sada u mlevenu sunku dodajem mleveni suncokret
-jos radi mirisa u smesu dodam glavicu jako sitno seckanog crnog luka isprzenog na maslinovom ulju

Ovo su dakako "sunka pogacice" ali ukus mlevenih semenki suncokreta sunki pridodaju poseban smek koji jako podseca na cvarke :)

Jednom sam se odvazila pa sam cak i cvarke pravila ali mislim da je za prevashodne cvarke potrebno da se odjednom pravi velika kolicina uz sve pratece radnje tipa ogroman kazan i dobra vatra,  atmosferi koja vlada u dvoristu pored kazana da i ne pricam o degustaciji uz vrucu rakiju i svez hleb, premda se i ovi cvarci iz "kuhinje razmazene kuvarice" mogu dostojno oceniti ;)

"I pipi i gudi" :))

четвртак, 15. октобар 2009.

majloV CITY!

Mamajac me je skorasnjim pitanjem o konzervama "u ulozi pleha" podsetila na ovu epizodu pa cu je ponoviti!



Ovako je to bilo:

*** majloV CITY ***


Za mere, kao i obicno nece biti preciznih ali orijentacionih mozda tj. nije ni vazno jer ionako ovo necete ni praviti.

Idemo na predstavu:

Umesiti testo na sledeci nacin:

-rastvoriti 2 kasike sojinog mleka u prahu u 2 dl vrele vode
-mleko sipati u posudu u koju ce se testo mesiti
-kad se malo prohladi dodati 1 kesicu instant kvasca, 2-3 kasicice secera, 2 jaja, so, malo maslinovog ulja, kefir, komad kajmaka (oko 200 gr)
-sve sastojke umutiti velikom viljuskom
-dodati brasno i zapoceti mucenje testa prvo viljuskom a zatim rukom sve dok se ne dobije kompaktno testo (srednje mekano)
-testo odvojiti od stranica posude uz pomoc jos malo maslinovog ulja
(mislim da sam upotrebila oko 500-600 gr brasna)
-prekriti cistom kuhinjskom krpom i ostaviti 2 sata da narasta (sobna temperatura)




Dok testo narasta samleti na masini za mlevenje mesa:


-1 belo meso od veceg pileta
-mladog crnog i belog luka s percima (po 2-3) i
-vezicu mirodjije

U samlevenu smesu dodati 1 kasiku psenicnih klica, 1 jaje i zacine (so, biber, kari).

Smesu sjediniti i ostaviti na stranu.

Zavrsnica:
-naraslo testo premesiti
-konzerve obloziti papirom za pecenje (na dnu i po bokovima ali tako da budu vise od visine konzerve, vidi se na slici)
-od testa kidati komade - pogacice
-svaku filovati mesom (1-2 kasicice fila)
-redjati jednu preko druge u konzervu (svaku pritisnuti)
-kolicinu pogacica u 1 konzervi odokativno odrediti ali da ne prelazi velicinu konzerve
-konzerve staviti na pleh, prekriti kuhinjskom krpom i ostaviti jos 30 minuta na toplom da narastaju

Peci u zagrejanoj rerni na 200 C 50 minuta.

Gotove "soliter pogacice" izvaditi iz konzervi dok su vruce, odvojiti papir, ostaviti na resetku da se prohlade i oformiti-dekorisati po zelji



Sluziti uz sok od paradajza, jos kajmaka i mladog luka..




p.s. Ovo je sve nastalo kao neki logicki nastavak nase skorasnje setnje.


Naime odemo mi do onih oblakodera, ali samo u vecernju setnju..
Dakle odemo mi tako u jednu vecernju setnju i kao gde cemo odemo tamo.. a posle par dana meni sine ideja, a opet u cast mog muzica, kako bi pored Moskow City-a mogao da vidi svetlost dana i jedan kulinarski


*** majloV CITY ***


sto je bilo jos zabavnije prethodne veceri one kokoske su imale premijeru s filmom "Sex in the city" i eto sve se nekako uklopilo s tim sto je moja prezentacija ipak za odabrano drustvo.. "kanska" premijera ce malo pricekati!

Stagar texta!

A zaboravih i ovo da vam kazem pa da dodam kud je ovoliko nek bude jos vise..
Ovaj najveci oblakoder je bio mnogo sladak jer je imao dva oblika donji deo je pravougaoni, jer je i konzerva bila takva, ali se gornji malo uoblicio pa je ispalo kao onaj stvarni iz Moskow City-a.
Naime u celom tom gradjevinskom kompleksu su zgrade razlicite a i ovaj moj city ispade tako sladjan.. ovaj najvisi zavrsio je u stomacima muzevljevih kolega a dobio je visoku ocenu
Zbog toga se i javih naknadno mogu vam reci da je stvarno bilo njam.. njammm..

Nadev je imao super ukus, sve je vuklo na mirodjiju ali nije preuzela vec se ludo uklopila u mlecnu-kajmak sredinu soliter pogacica.

Delovi se nisu lako odvajali na pogacice, premda sam ja htela da se odvajaju, mislim da nije trebalo da ih pritiskam ali ni secenje nozem nam nije tesko palo..


субота, 10. октобар 2009.

Desert "PAVLOVA"

Kada se nekome zivotni put zacrta od samog sekunda rodjenja onda je to dar boziji.
Rodila se kao nedonosce pa su je ususkavali perjem i vatom da bi se njeno maleno telo lakse prilagodjavalo novoj sredini. Njena majka je, iako siromasna pralja, svoju neznu pahuljicu brizno negovala i cuvala. Kad je stasala i ojacala zapocinje svoj elegantni pohod na baletske podijume celog sveta.

Ocaravala je gde god da se pojavi krhkom naturom i neprevazidjeno skladnom figurom.
Trepetavu baletsku ulogu "umiruceg labuda" je svojom improvizacijom, od 130 sekundi, dovela do savrsenstva po cemu ce je pamtiti sav umetnicki svet.

O Ani Pavlovoj je mnogo toga napisano a njen tajnovito tanani zivot i danas izaziva i golica mastu.

Snazan utisak koji je ostavljala na ljude zadreo je i u oblast kulinarstva pa je cuveni kuvar njoj u cast izmislio i oformio desert koji i izgledom podseca na "umiruceg labude s krvavom mrljom" bas kao sto je i u baletskoj predstavi odigrano.

Bela packa s krvavo rubin crvenom kopcom i asocijativno nas danas podseca, gledajuci na *Tortu "Pavlova", na umiruceg labuda u njenoj interpretaciji!





Desert "PAVLOVA"


    -175 gr prah secera umutiti s 3 belanca, 1 kasicicom belog vinskog ili vocnog sirceta, 1 kasicicom jestivog skroba, umutiti po francuskom nacinu za pravljenje - fr. meringue-a, rus. merenga, it. meringa, nem. baiser-a
    -od smese formirati "gnezdo" dijametra 20 cm, visine 6 cm
    -ispeci da kora u obliku gnezda ostane potpuno bela (tj. tek neznatno potamni), da ne promeni datu formu i da ne popuca, pri temperaturi od 150 C 1 sat (ili nizoj temperaturi od 120-130 C u zavisnosti od jacine rerne)
    -iskljuciti rernu a "gnezdo" ostavite u rerni sve dok se temperatura potpuno ne ohladi
    -na 1 sat do služenja torte, ne ranije, umutiti od 3 dl slatke pavlake slag, njime napuniti "gnezdo" a preko dodati voce po izboru (jagode, maline, borovnice, ribizle)
    -tortu ukrasiti vocem umocenim u sneg od belanaca provucenim kroz prah secer, stvorivsi tzv. efekat "inje"





Mogu se praviti i porciona "mala gnezda" - korpice uz pomoć poslasticarskog fiseka:
-napraviti dno u spiralu jednom sirinom modle a drugom modlom (sa sarom) stranice, isusene-ispecene korpice premazati rastopljenom belom cokoladom, dodati razno voce



Izrada meringue-a:


*francuski nacin

    Francuske puslice koje mogu da se suse ili jednostavno koriste samo kao ukras za deserte se prave u sledećoj proporciji:

2 belanca na 115 gr secera

-prvo se umute belanca u gustu penu, zatim doda polovina secera, dalje muti da se secer sjedini a zatim dodaje ostatak secera i muti do guste slatke pene (dalja obrada je univerzalna tj. susenje u rerni na niskoj temperaturi)


*svajcarski nacin

    Svajcarski merengi se prave s malo vise secera tj. sa 125 gr secera i 2 belanca ali se sve muti na pari uz ravnomerno zagrevanje.
Sluzi za ukrasavanje deserta ili kao dodatak konditerskoj smesi u daljoj obradi.


*italijanski nacin

    Italijanski "meringa" se prave na taj način što se od
-250 gr secera i 60 ml vode ukuva sirup do gustine takozvanog stepena "meki balon"
Lako ohladjeni sirup se u tankom mlazu dodaje u već umucenu cvrstu penu od 5 belanaca za sve vreme muteci mixerom dok se sav sirup ne upotrebi.
Tako pripremljena masa za meringe biva svetla i cakli se.


    Ako želite da se merengi zarumene potrebno ih je peci kratko na visokoj temperaturi (220-250 C).

    Da bi merengi ostali beli potrebno ih je susiti u rerni pri temperaturi od 100 C u vremenu od 1 do 3 sata u zavisnosti od dalje namene.
Neki merengi se suse čak i do 5 sati ali na temperaturi od 60 C i s pomoću klina - drska drvene varjace koja se stavlja u vrata rerne radi održavanja niske temperature.

    Danas postoji oko 600 raznih recepata Torte "PAVLOVA" a u poslednje vreme dve zemlje, Australija i Novi Zeland, vode kulinarski "rat" za primat nad originalnom i prvom verzijom ove torte.

Po nekima istorija ovog deserta datira jos iz 1929. godine kada je Ana Pavlova sa svojom trupom od petnaest clanova, na cijem je celu bila, boravila na turneji po Zapadnoj Australiji.
Legendarnu balerinu su dolazili mnogi da vide a boravak i gostoprimstvo, u malom gradu Pert-u, joj je ukazala i vlasnica Hotela "Esplanada", gospodja Pakston, u kome je Ana odsela.
Glavni kuvar Esplanade je tada bio cuveni Herbert Sachs australijanac nemackog porekla. Na insistiranje svoje gazdarice stvorio je ocaravajuci desert. Kada je gospodja Pakston videla tortu koju je Sachs napravio uzviknula je:
"Ovo je kao svetlost kao... Pavlova"!

Da potpuno zadivljujuce.. bas kao sto je i Ana Pavlova bila :)

 http://www.e-gorbunova.ru/job/48-anna-pavlova-russkij-lebed.html