Пратиоци

уторак, 29. септембар 2009.

Gibanica!




U poslednje vreme nesto cesto pominjem Baneta pa bih sada o njegovoj varijanti gibanice kojom sam, svaki put kad je napravim, bila prezadovoljna!

http://www3.serbiancafe.com/kuvar/9/432/Gibanica-detaljno

Nekako u to vreme "pljustale" su prelepe ideje i predlozi kako nesto sto je klasika prilagoditi modernom vremenu, a uz to jos i da se dopadne onima kojima je ova vrsta recepata, iz ko zna kojih razloga, uvek bivala neprihvatljiva.

Ako izuzmemo primarnu notu ovog specijaliteta, mislim na masnocu i nacin slaganja, da li cemo odustati i od samog recepta? Jer hteli mi to ili ne neke recepte odredjuju specificnost sastava, sklop namirnica i nacin pripreme koji ga krasi!
Tako dolazimo do stavke sta bi bilo kada bi npr. tiramisu-u oduzeli mascarpone, lazanjama besamel sos ili raznim receptima, da ih ne nabrajam, tj. bas tu osnovu koja ih primarno krasi a zbog koje su i postali poznati i priznati kod sire populacije?

Dakako pitanja i nedoumica je mnogo ali ono sto sam htela da istaknem je, a sto se samo namece, da li mi koji uvek nesto kobojagi izmisljamo i menjamo ustvari nemamo sposobnost da ocenimo dati recept u svoj svojoj velicini?
Znam da smo uglavnom potaknuti svojim ukusom, koji igra veliku ulogu, navikama ili predubedjenjima ali zbog cega nesto sto se zna sta je menjamo po svom nahodjenju davajuci mu isto ime a pritom u startu isticemo koliko se u sustini s datim receptom uopste ne slazemo jer smo ga vec izmenili!

Zadovoljenje da se nesto menja i desava ne bi trebalo da ide na ustrb vec postojeceg naprotiv.. zato mi je i draze kada vidim da neko bez blama predstavi svoju verziju nekog recepta dajuci mu pritom i novo ime!

Da ne ispadne kako cepidlacim a nije mi namera, jer se neke stvari podrazumevaju, jednostavno je lepo ponekad naglas reci svoje misljenje.

Namera da ce se neko sa mnom sloziti takodje je prisutna ali nije obavezno :)











I sada, iako vec podvrgnuta promeni, gibanica je i kod mene nanovo dozivela neke izmene i doterivanja.. priznajem bas smo nezajazljivi :))

Da li?

Ali mora detaljno i svojski :))














:)

понедељак, 28. септембар 2009.

Pohovane paprike!




Uvek kad ima lepih svezih paprika moze se s njima napraviti, brzo a lako, ukusan rucak. Jedan od tih jela s paprikama su i pohovane paprike, meni vrlo drage, koje bih mogla uvek uz slast da jedem.

Kada sam jedne godine bila gosca u selu kod moje bratanice bila sam zapanjena njenom umesnoscu. Na stolu je sve bilo pripremljeno od paprika a toliko je bilo ukusno i raznovrsno da je bilo milina.. kako za oci tako i za nepca :)
Nikada do tada nisam videla toliko jela od jedne vrste povrca za obrok a opet je bilo tako carobno i nezaboravno!
Paprika je tada vrlo uspesno odigrala glavnu ulogu na radost svih nas :)

Dakle pohovane paprike uvek ali od njih moze uz malo truda ispasti i prava carolija :)























:))


U ovoj skracenoj varijanti "porcionih tortica" s po dve pohovane paprike slicnih dimenzija premazane filom od sira ili za bas svecane prilike kao velika torta po ovom receptu

http://www3.serbiancafe.com/kuvar/2/4312/Torta-od-pecenih-paprika

Uzivanje u svakom slucaju!

субота, 26. септембар 2009.

Cetenija!

I tako jucerasnji susret s MiaIvom ce ujedno biti lep povod za danasnju temu.
Naslucuje se, po naslovu, o cemu je rec, da ova predivna alva koju sam dobila na poklon zasluzuje posebnu paznju!
Retko sam imala prilike da jedem kvalitetnu alvu, osim na putovanjima, ali ova sarajevska alva "Cetenija" s fotke slobodno se moze uvrstiti u red onih koju cu pamtiti.


Vazdusasta vanredno ukusna pena od tananih niti koja se u dodiru s jezikom topi u ustima ostavljajuci ukus kiselkaste vanile uz nezaboravan osecaj miline i uzivanja :)



Strpljivost je jedna od predivnih osobina.. ko ceka.. doceka :)



"H A L V A  ili kako mi kazemo ALVA

majloV - Dec 21, 1999 09:05 (..*)

HALVA



Nedavni Smotanin topic me je naterao da nešto više saznam o ovoj istocnoj sladosti i evo to želim da podelim sa vama.

Ovaj specijalitet Srednje i Bliskoistocne Azije a tokodje i Balkana, smatra se izumom Iranaca i seze u duboku i drevnu proslost a to je V - vek do naše ere.

Do danasnjih dana se smatra da je je izrada halve posebna umetnost i zahteva od majstora osobenu spretnost i dugogodisnju pripremu.

Iako postoje na stotine vrsta halve majstorstvo pripreme ovog specijaliteta uglavnom lezi u predanju tajne s kolena na koleno. Neuki i nepismeni majstori pored izucavanja zanata su morali i da pamte recepte sto i nije bilo bas jednostavno.

Rucna izrada halve do danasnjih dana je ocuvana u Iranu, Avganistanu i Turskoj i smatra se najkvalitetnijom.

Industrijska proizvodnja halve uglavnom nema kvalitet rucne izrade. Brzo gubi osnovne karakteristike, susi se i gorci. Pakuje se uglavnom u plasticnu masu sto nije prikladno.

Osnovni komponenti halve su jednostavni to su secer ili med, koren sapunike (sapunka) i neke od sirovina, uglavnom jedna-dve, koje i određuju kvalitet, karakteristike i ime halve.

Obično su to sirovine kao sto su koštunjavi plodovi ili seme koje u svom sastavu ima ogromnu kolicinu ulja - masnoce, a to su: orasi, bademi, seme suncokreta, susama, konoplje.

Pored osnovnih produkata u halvu se dodaju često i svakojaki surogati kao sto su brasno (koje imitira zgusnjivac) i razne vestacke esencije (koje zamenjuju osnovnu sirovinu).

Proizvodnja i smisao pripremanja halve je u sledećem:

osnovni sastojci se mute do stanja PENE i onda se MESAJU i HLADE. Temeljno-brizljivo mesanje pena i posle toga neprestano rastezanje i dovodjenje iz vruceg u hladno stanje smatra se ne samo velikim majstorstvom, koje zahteva veliku paznju, intuiciju i umece da se na vreme reaguje ako dodje do izmenjenja ponasanja pene pri rastezanju, već i velikom TAJNOM koja utice na kvalitet halve.

Posle hladjenja, ako je dobro i strucno izradjena, halva predstavlja vazdusastu sladost:), kristali secera se sjedinjavaju sa orahom ili susamom u skladnu celinu i TOPE SE u ustima.

Loše izradjena halva u ustima stvara „karamel bombonu” jer secer i sirovina nisu u dobroj razmeri.

Znaci halva je, pre svega, smesa pena koje imaju odredjenu konzistenciju, kombinaciju i temperaturu. Takođe, umetnost mesanja dve ili vise pena i postepeno hladjenje, koje se sastoji u neprestanom mucenju i rastezanju.

Ono sto bi bila još jedna karakteristika ovog slatkisa ne lezi u njenom sastavu već u tehnologiji izrade, rasporedu dodavanja pena i pravilnog sjedinjavanja pena raznog roda.

Kao zgusnjivac za halvu koristi se vinogradski sok, koji se pre upotrebe čisti bentonitom.

Takođe obrada sirovina - koje se koriste za izradu halve, kako pre tako i u samom procesu pripreme - ima značajnu ulogu.


Srdacno vas pozdravlja i salje :-X) vasa majloV!


p.s. Nadam se da ćete svesrdno prionuti da pravite halvu:))) ja se Smotanoj iskreno divim na hrabrosti da se uhvati u kostac sa halvom a za uspeh neka ona nešto doda:)!!!

Pozdravcic"






..vreme da se isproba nesto sto je bas ono o cemu sam nekada govorila!

Draga MiaIva hvala jos jednom na divnom poklonu u kome cu svesrdno uzivati dok traje :)
Ziva bila!

понедељак, 21. септембар 2009.

Domaci rezanci "Lastino gnezdo"

I naravno inspiracija je ucinila svoje da se "lastino gnezno" juce nadje na tanjiru :)


Iako s originalnim jelima u kojima se koriste delovi "lastinog gnezda" nema veze pokusala sam asocijativno izgledom to da docaram :) Drzac za stapice u obliku pticice i skoljka su mi u tome dobrano pomogli :))

-rezance sam pravila na klasican nacin ali sam u testo dodala kari prah, mleveni rogac, biber, kiselo mleko i malo maslinovog ulja
-umeseno testo sam rezala na sire trake
-a prosusene i skuvane rezance umotavala kao "gnezdo"




 Fil za rezanca je bio od:
-mladog luka, rendane sargarepe, rendane curece sunke i jaja s zacinima


Na kraju posluzeno sam pofajtala soja sosom i maslinovim uljem, dekorisala rendanim ementalerom!






E sada neocekivano, a posle sam se setila koji je razlog, rezanci su posle kuvanja od lepe zute boje presli u nesto tamnije oker s crvenim tonom, zbog mlevenog rogaca koji je bas te tamno-oker-crvene boje.
Ona zeljena boja, koja bi bila priblizna pravom lastinom gnezdu, mi ovog puta nije uspela! Inace ukus ovih domacih rezanaca je bio ocaravajuce dobar :)

A sve vas radi, sinjeg mora i sladjanih Salangana

LovYa:*

субота, 19. септембар 2009.

Lastina gnezda!





Ne znam kako vama ali meni se sve cesce dogadja da prozivljavam "dozivljaj pre dozivljaja".. za divno cudo vec sutradan se, to sto je samo do juce bilo trag u mislima, pretoci u stvarnost.
Neobjasnjivo i tiho mi zagolica mastu pa pomislim da sam makar na trenutak pretekla vreme :)
Naime skoro u Crnoj Gori pisem u svesci mali clanak "Lastina gnezda", koji cu vam sada predstaviti, i kada sam to zavrsila nisam ni slutila da cu sutradan na izletu u Rijeci Crnojevica, koji nisamo ni planirali, videti mnostvo lastavica koje su svile svoja gnezda ispod streha krovova!
Bila sam potpuno iznenadjena slucajnoscu i vezom s mojim prethodnim danom i mislima o tim sladjanim pticicama.



















*Lastina gnezda

Egzoticni kineski produkt u vidu polovine soljice za caj dijametra 6 cm je proizvod tj. polufabrikat obavijen velom tajni.
Iako u vecini kulinarskih knjiga ovaj termin "lastina gnezda" oznacava vrstu jela to je ustvari komponent koji sluzi kao sastav za pripremu mnogih jela i supa.

Naime, na liticama golih stena, nekih ostrva Juzno-Kineskog Mora, zive laste Salangani.

"Lastino gnezdo" pripada vrsti morskih proizvoda jer laste za gradnju svojih gnezda, u nedostatku gline i peska, koriste mladice morskih riba koje su tanane kao struna, a koje jos nemaju kosti, u kombinaciji sa morskim algama na kojima se nalaze i niske riblje ikre.
Strune mladica ribe i niske morske trave s ikrom lepe svojom pljuvackom koja se na jakom morskom suncu i vetru susi u cvrst, kao kamen, gradivni materijal. Nastala gnezda tako postaju hranljivi, bez kostiju, ribno-biljni proizvod koji se, ovlaz ociscen spolja sa svih strana, moze bez kvarenja ocuvati dugi niz godina.

Parcici lastinog gnezda se upotrebljavaju po porebi u izradi morskih i mesnih jela i supa.
Pre upotrebe delovi gnezda se dezinfikuju rastvorom oksida bora -
Ba(OH)2 dajuci alkalnu reakciju a zatim natapaju u prokuvalu vodu na 5-24 sata.
Tako natopljeni i u vodi odstajali parcici povecavaju svoj volumen od 8-10 puta u zavisnosti od sastava polufabrikata tj. kolicine ribe, morskih trava i ikre koji gnezdo sadrzi.

Lastino gnezdo je skup proizvod a njegova bledo belo-zuta boja je znak visokog kvaliteta.
Siva, crveno-siva i crna boja lastinih gnezda je odraz nizeg kvaliteta i cene polufabrikata.

Lastinom gnezdu pripisuju i visoka afrodizijacka svojstva zbog idealno ukomponovane kombinacije prirodnih sastojaka plodova mora s pljuvackom ptice.




Crnogorske laste iz prelepog mesta Rijeka Crnojevica mozda bi, cuvenim kineskim Salangani-ma, mogle postati potencijalno kurentne graditeljke premda, sudeci po boji gnezda s gornje fotke, bio bi to samo nedostizan san!







Uzivajte!

петак, 18. септембар 2009.

Moskva nikada ne spava!

A verovatno znate da i "suzama ne veruje"..
Tako je kad se zaplace ali meni danas nije do plakanja!

Setila sam se jednog divnog topic-a o "Naj.. naj.. restoranima", premda uopste nema veze sa suzama a puka je pesnicka asocijacija na ovaj predivan film "Moskva suzama ne veruje", a vanredno se dobro uklopilo u Todino izlaganje o Moskvi koje je bilo na tom topicu pa sam tako i hint za naslov ovog javljanja dobila :))
Idemo na deo po deo uz fotografije s net-a!

Prvi u popisu "naj" bio je  Sorbino de Botin:

http://www.botin.es/INGindex.html

"Nije..


majloV - Nov 19, 2002 11:16 (*..)

reklama vec nesto za citanje:)

Ako izuzmemo ove brojeve telefona koji reklamno deluju ali... najvise sam ih stavila da vas podstaknu da i posetite ova mesta!?!

I sve nesto naj naj:)


SOBRINO de BOTIN

Restoran, otvoren 1725 godine u Madridu, Spanija, u kome se do danasnjih dana malo sta izmenilo. Plemenitost tamnog drveta sa pozlacenim detaljima, niski plafoni stare dvospratnice sa malom zadnjom prostorijom do koje se stize prolaskom kroz kuhinju.

Restoran u kome je Goja, pre nego ce postati glavnim spanskim umetnikom, provodio vreme inspirisan skicirao svoje ideje a ciju lepotu Hemingvej opisuje u svom romanu "Fiesta" je najstariji na svetu i po podacima Ginisove knjige rekorda.

Dvokrilni ulaz, u ulici Calle de Cuchilleros br. 17, oker drvo-staklo, trodelna drvena vrata sa tamnom bordurom pri dnu, a na njoj zlatasti srcoliki trolisti, dva izloga kroz koje se nazire umirujuca starinska lepota i danas privlaci mnoge poglede.

Na levom, manjem izlogu, broj telefona (+9 13) - 664217 a preko cele duzine na tamnom drvetu oker slovima pun naziv najstarijeg restorana na svetu:

RESTAURANTE SOBRINO de BOTIN HORNO de ASA. .."

Posto tada nismo imali mogucnost lepljenja fotografija ya sam jednostavno fotku opisala recima :)
Sada je mnogo jednostavnije:






Ne znam koliko je ljudi procitalo taj topic ali nekima se dopalo:


"Todorova žena - Nov 20, 2002 08:52 (*..)


Eh..Rusi, moji lepi Rusi!!

Trebali smo biti smešeni u hotelu Moskva, medjutim bio je neki veoma važan kongres, grad je bio svečano iskićen, na svakoj građevini, bukvalno kilometarske crvene Lenjinove slike i druge zastave {zanimljivo šta mi je ostalo u sećanju, u Aleji Velikana samo sveže cveće je bilo na Staljinovom grobu, a to je bilo negde '86 godine} dakle Moskva je bila prenatrpana i mi smo smešteni u neki hotel B kategorije.

Ali...

Sve je bilo neverovatno skupoceno...

najfiniji porcelan, kristalne čaše, srebrni escajg..svi smo ostali zapanjeni.

Očekivali smo da ćemo jesti iz plastičnjaka i papirnih čaša.

:))

Do danas nisam videla tako luksuzan hotel nigde na zapadu. Zaista. Osoblje je bilo prekrasno, konobarice kao manekenke, sećam se da su nas pitale (kad smo im podelili neka senila za kapke), pitale su nas samo za "karandaš" za senke u olovci!?! A mi smo imali samo one u kutijicama u prahu!?!

Udaljih se od teme, pardon.

Ujutro se, pre doručka služio sok od jabuka, žut kao dukat, prozirnožut a opet kao neki sirup, mislim da je to bilo s medom, sve u nekim malim kristalnim čašicama.

A za doručak...O Bože, koje đakonije...4-5 vrsta nekih crnih hlepčića, onda maslac narezan na ružice!!!Male ružice u činijama koje su bile na ledu!! Ustručavali smo se prvih dana bilo šta dodirnuti, onda razne marmelade ko zna od čega li su bile. Escajg, kako rekoh dobro posrebren!!

Jela se više ne sećam, naravno probali smo pravi Boršč {u Boršč se stavlja između ostalog sveža cvekla!To nismo znali!}

Sve je bilo zaista nezaboravno. Kolači, kao iz Beča...ma sve veoma luksuzno i ukusno.

Onda čaj iz pravog samovara s kojeg ne možeš oči skinuti tako je 'šaren' i izrezbaren...

Samo da se ispravim, za onaj "divlji" menü, ona krompir supa je bila u "zdelici" ispečenoj od hleba {napisala sam da je to bio pečeni krompir}, dakle kao pečena korpica i pečeni poklopčić, naravno na kraju i tu zdelicu pojedeš sve s poklopčićem-kašikom.

:)))

A o 'slavljima' u Bajernu...He..Zagrljeni pevaju i oblokavaju se sučući brke. Puno piju onog crnog (ja ga zovem 'mutno pivo' i jedu puno mesa i kobasica!

:)))

Jela sam i u Šwarcvaldu. Crnog hleba s mlevenim čvarcima. Da, u jednom hotelu je to bilo par puta za večeru.

Onda 'flekice' kao kod naših zagoraca, makaroni s kiselim seckanim kupusom i slaninom. Volim flekice. Od mojih niko ne voli pa ih ni ne pravim.

Najviše volim lazanje i flekice a nikad ih ne pravim jer ih moji ne vole???

U Bajernu mi se još nije svidelo npr. donesu na sto zdelu punu vrele vode (!?!) i u njoj one debele bele kobacice. Nikako se nisam navikla na njihov ružan izgled, onako debele i bele pa još u onoj vodi (baš neugledno)

i onda onaj slatki senf i onaj kori sos neverovatno ružne oker-smeđe boje, podseća, brate mili ni na šta drugo nego na... jelte? :))

Volim nemački kolač "Pčelin ubod" imam negde recept pa ću ga okačiti ovde iako ga nisam nikad pravila, radije ga kupim.


Posle ću se još javiti, puno te pozdravljam, već sam ti rekla tema ti je lepa.

;) "
 
Dalje je bilo reci o najmanjem i najromanticnijem iz mnostva restorana na svetu tj. o Solo per Due
 http://www.soloperdue.it/risto.htm  
 

  
 

 
"SOLO PER DUE


"Samo za dvoje" je najmanji i najromanticniji restoran na svetu. U starinskoj italijanskoj vili opremljenoj izuzetno romanticnim enterijerom jedan sto u restoranu je postavljen samo za dvoje.

Leti se romanticnom paru sto postavlja na terasi u senci vinove loze a zimi u gostinjskoj sobi ispred kamina.

Pored, zeljene, romanticne boje cveca, koja ce ukrasavati enterijer, gostima se nudi vatromet koji ce dati poseban pecat i vaznost romanticne vecere, limuzinu ili ferari za dolazak i odlazak a takodje mogucnost da se noc provede u romanticnoj kucici u sredistu starog maslinjaka.

Najromanticniji, ujedno i po broju gostiju, najmanji restoran na svetu SOLO PER DUE u sredistu "italijanske cizme" u pokrajini Vacone u gradu Rieti, vam nudi lista dei cibi - carte - menu - jelovnik za 125 eura po osobi bez uracunate cene sampanjca i vina.

Telefon (+39 07 46) 676873 .. "

Dalje sam pisala o najudaljenijem restoranu na kraju sveta:





"TIO ALBERTO

Restoran na samom kraju sveta, na najjuznijoj tacki sveta u gradu Ushuaia, bar po tabli na restoranu ujaka Alberta.

Ostrvo Ognjena zemlja i jeste na kraju sveta ako ne racunamo Antarktidu.

Restoran TIO ALBERTO je internacionalnog tipa sa jelovnikom sacinjenim od raznovrsnih specijaliteta, morskih delikatesa, ribe, mesa i testenine, salata...

Nasao je svoje mesto najudaljenije juzne tacke u hotelu Los Nires u istoimenoj Avenida - aveniji.

Pozelevsi rucak u restoranu na bas najudaljenijem i najjuznijem delu sveta rasplamsajmo oganj u nama.

Telefon (+0 29 01) 44 51 73"

 http://www.cuisine.com.ar/detalle?id=1423














Moja naj lista je uglavnom potpuno subjektivna, okicena spletom okolnosti i dogadjaja.

Pamticu do god sam ziva skoro svaki najrucak kod babe na selu, najneobicniju "veceru" u klubu folklornog drustva u kome sam igrala. Sa turneja restoran u svajcarskim alpima, jedan kafe u tada Zapadnom Berlinu i rucak u privatnom zamku nadomak Dizona.

Romanticnu veceru sa mojim deckom a sadasnjim muzem na Hvaru, najlumperaj porodicnu veceru na Tasosu i jednu od poslednjih koja je zasluzila epitet naj... nezaboravna u restoranu "Hondros".


A vase naj:)?

:)

Voli vas majloV naj... najvise na svetu ;)"

субота, 12. септембар 2009.

Filovani kupus mi se jede!

Ma ovo je ludo a svaki put bude nezaboravno :)


mojoj kumi Kseniji bi se izuzetno dopalo jer obozava kupus!

Idemo i mi na jednu od varijanti punjenog - FILOVANOG a lepo spicastog "spinkol" kupusa uz ovaj bucmasti nazvan BRUNclik ;)


















"Kupus... opet;)


majloV - Jun 05, 2002 07:34 (*..)

Kaze ovako... bili baba i deda i imali lose pamcenje... he he!
Ma salim se BRE:P
Necu da vam pricam pricu vec evo jedan lep receptic za kupusic pa ako volite sarmu eto vam ga a a opet moguce da se jede i u ove toplije dane... "kod nas toplo -14;)" opet sala BRE:P
Kaze:
FILOVANI KUPUS

sastojci:
1 glavica mladog kupusa (srednje velicine), 300 gr mlevenog teleceg mesa, so, mleveni crni biber, 1 glavica crnog luka, 2 sargarepe, lovorov list, 2 dl belog vina, 4 dl bistre govedje supe, snitovi dimljene slanine

priprema:
Kupus ocistimo od gornjih listova i stavimo u prokuvalu posoljenu vodu da se kuva 15 minuta.
Ocedimo od vode i ostavimo da se prohladi a zatim pazljivo odvojimo na listove.
Mleveno meso posolimo i pobiberimo po ukusu.
Listove kupusa pocevsi od najmanjih premazemo pripremljenim mlevenim mesom i slazemo tako da opet ponovo formiramo glavicu. Svaki list pritisnemo da se glavica kupusa oformi (DA LICI BRE:)
Kad utrosimo svo meso formiranu glavicu kupusa obmotamo snitovima dimljene slanine pa pomocu pamucnog konca uvezemo da se prilikom kuvanja glavica ne raspadne.
Tako pripremljenu glavicu kupusa stavimo u lonac (ili zemljanu posudu), dodamo na kolutove isecen crni luk i sargarepu, lovorov list, nalijemo vinom i bistrom supom pa poklopljeno kuvamo na tihoj vatri dok ne bude gotovo (ili dinstamo-pecemo u rerni ako koristimo zemljani sud).
Gotov kupus izvadimo iz posude, odstranimo konac (on se ne jede sto bi rek'o Bata;) a kupus isecemo popreko na snitove.
Sluzimo uz bareni krompir, paradajz salatu i belo vino!

Prijatno

VARIJANTA:
Umesto teletine mozemo da koristimo piletinu!
Od skuvane mlevene piletine, jaja, hleba natopljenog u mleku pa ocedjenog, belog tucanog luka, rendanog crnog luka, seckane slanine i seckanog persuna napravimo fil.
Dalje kao u receptu, osim, sto se na kraju kupus kuva samo u bistroj pilecoj supi bez dodatka belog vina.

ETO

:)

Pozdrav

p.s. 'Ajde probajte nece vam biti nista... evo i mi smo zivi i ZDRAVO... ZDRAVO:P"


Posle ove predstave prijesce se i vama garantujem :)

Uzivajte!  

Posle djevreka ostane "yupa"!


Da bas tako posle djevreka ostane rupa zvana "yupa" ali to nije neka obicna yupa vec ona koja se PAMTI :))

Pa sto veci djevrek veca i ona.. mislim yupa ;)


Ah.. da nije bilo ovog lepog teksta ne bi bilo ni ovih lepih "Djeram u Moskvi bublika" :))

"Evo vam bublika DJEVREKA kao kod Filipovica s Djerma.. premda juče dobih kompliment od mog muza da su i bolji;).. a moram reći da su stvarno ispali kao upisani:)


Promene u receptu su bile iz opravdanih razloga naime nisam imala mleka pa sam hladan kefir (1 dl) razblazila vrucom vodom (1 dl -ispala je temperatura taman da se umesi testo) nisam svu tecnost upotrebila otprilike oko 1,5 dl +-!

Upotrebila sam 250 gr + još malo bio brasna tip 110 firme „Bjorg”

i kesicu suvog kvasac Dr.Oetker 7 gr, maslinovo ulje (od prilike:) a za posipanje mesavinu susamove soli 2 malene kasicice - susama 4 kasicice..

Bublike sam kuvala oko 3 minuta tj. kad ih spustim u malo posoljenu kljucalu vodu i kad isplivaju onda se još kuvaju a zatim ih okrenem, još se malo kuvaju, resetkom se vadi i ocede, stavljam na pek-papir i premazujem zumancetom promesanim s malo hladne vode, preko se pospe gamasio-susam.

Peku se na 220 C zagrejana rerna, drugi donji nivo, ventilator 10 minuta, prohladeni na resetki a odmah posle se jedu;)"



Mile veliko hvala za divan recept i slikovit poetican opis jer ovo vredi sacuvati za sva vremena:

"„Subota 4. decembar 1993.


KUVANI DJEVREK

Posle tri nedelje jezive kosave i cvokotanja na poslu, u stanu... danas je vetar konacno posustao, a sunce je uspelo da dotera temperaturu nešto malo iznad nule.

Ici u shoping ovde u gradu, a zaobici ”Bulevar„ to je čist promasaj, pa smo prema tome Veca i ja skoknuli pravo do ”Bulevara„ sa idejom da pronadjemo poklon za sutrasnji Dudin peti rođendan.

Kod ”Vuka„ smo se ”prikljucili na dvosmernu pokretnu traku„ - masu ljudi koja je curila u oba smera.

Prestravljen kolicinom sveta koji me je gurao napred kroz koridor ogranicen prodavnicama i tezgama montiranim na trotoar.

Prodavnice, bez kjupaca i sa robom, ako je ima jezivo skupom i tezge sa kojih ”kipi„ roba i kojoj je pristup prilično ogranicen masom radoznalaca.

Placanje je iskljucivo u nemackim markama. Sve je tu pri ruci, potrebno je samo poneti novac sa sobom.



Preko puta pijace Djeram privukao nas je miris hleba iz pekare. Upravo su se pekli cuveni kuvani djevreci. Pekara lepo osvetljena, ogromna stakla na izlogu, ali tehnologija spravljanja djevreka ista kao i kada je 1930. godine osnovana.

Ukus, oblik i dozivljaj pri jelu nije se menjao vise od sezdeset godina.

Sa djevrecima koji su se pusili u našim rukama, pobedonosno smo se probili do prve sporedne ulice.

Pronasao sam kod kuce i recept pisan rukom. Verovatno nedostaju neki detalji, ali secam se tačno da sam recept isprobao i da je sasvim uspeo.

Mislim da svakako zasluzuju da se stave na spisak ”rajskih„ jela pa zato recept sledi:



DJEVRECI (kuvani)



a)MATERIJAL

brasno 500 gr

ulje 100 ml

jaje 1 kom

kvasac 20-30 gr

mleko + malo secera 125 ml

so



b)METODA

-testo zamesiti, po potrebi dodati malo vode

-testo ne treba da kisne (važan detalj!)

-oblikovati u već prepoznatljivu formu djevreka

-ubaciti u kljucalu vodu (u zavisnosti od velicine posude i umesnosti kuvara broj ubacenih djevreka trebalo bi da bude razuman)

-kuvati dok ne isplivaju na povrsinu!

-poredjati na zamascen pleh

-premazati djevreke zumancetom (poželjno guscje pero za premazivanje!)

-posuti susamom

-peci na temperaturi od 220-250x C (430-480x F)

-nakon pecenja staviti ih na resetku da se prohlade

*

-Rumeni djevreci služe se uz jogurt, kiselo mleko, pivo...

-pozvati obavezno i komsije



mile

*************************************************** ” "